Stari grad Pag, smješten južno od današnje jezgre grada Paga, mjesto je bogato povijesnim događajima i legendama koje su oblikovale identitet lokalne zajednice. Najpoznatija među njima je legenda o bunaru s pitkom vodom unutar dvorišta franjevačkog samostana, koja je postala temelj duhovne tradicije stanovnika Paga.
Prema predaji, tijekom razorne suše koja je pogodila Pag, stanovnici su se obratili Majci Božjoj za pomoć. Nakon dugih i iskrenih molitvi, dogodilo se čudo: bunar u dvorištu samostana iznenada se ispunio vodom, čime je spašeno stanovništvo od žeđi i propasti. Ovaj događaj ostao je duboko urezan u kolektivnu svijest Pažana te je postao simbol nade i vjere u teškim vremenima.
U znak zahvalnosti i sjećanja na ovo čudo, svake godine na blagdan Velike Gospe održava se procesija u kojoj Pažani nose kip Blažene Djevice Marije iz Starog grada u novi Pag. Ova tradicija započela je 1855. godine, kada je grad pogodila epidemija kolere, a stanovnici su molili za spas i zavjetovali se na godišnju procesiju. Procesija je postala važan dio kulturnog identiteta grada i okuplja vjernike iz cijelog otoka.
Stari grad Pag nije poznat samo po ovoj legendi, već i po svojoj bogatoj povijesti. Godine 1244. kralj Bela IV. dodijelio je Pagu Bulom status slobodne općine (komune), čime je grad dobio autonomiju i povlastice. Formalni naslov slobodnog kraljevskog grada Pag je dobio 1443. godine od kralja Ladislava Posmrtnog, neposredno prije preseljenja na današnju lokaciju.
Danas je Stari grad Pag arheološko nalazište i svetište s očuvanom crkvom sv. Marije (Svetište Gospe od Staroga Grada) i ostacima franjevačkog samostana. Ovi spomenici svjedoče o bogatoj povijesti, duhovnosti i trajnoj povezanosti stanovnika Paga s legendama koje su oblikovale njihov identitet.
